O HEPATITISU

Sa virusima hepatitisa se veoma često srećemo u svakodnevnom životu. Ipak postoji mnogo toga što možemo da uradimo da smanjimo šansu da se zarazimo.

O JETRI

Jetra (hepar) je najveći organ u ljudskom telu. Njena težina iznosi oko 1500 grama odnosno 2% celokupne telesne težine. Jetra ima veliku regenerativnu moć i veliku otpornost na razne poremećaje.

 Doc.dr Ivana Miloševićinfektolog i gastroenterohepatolog, zamenik direktora Klinike za infektivne bolesti Kliničkog centra Srbije

 

Pandemija COVID-19 promenila je iz korena naše živote. Sada se napokon, zahvaljući pojavi vakcine, može u perspektivi očekivati kraj života sa maskama i socijalnom  distancom. Da bi se to ostvarilo neophodno je da se u što kraćem roku vakciniše što veći broj ljudi. U Srbiji je vakcinacija protiv COVID-19 počela decembra 2020. godine u domovima za stare. Trenutno su dostupne tri vakcine: Pfizer-BioNTech COVID-19, Sputnik V i Sinofarm.  Umesto kao spas, deo javnosti je vakcinu doživeo kao nastavak različitih teorija zavere koje pandemiju prate, a potiču iz nemedicinskih krugova.  Najveći deo sumnji u vakcinu zasnovan je na neznanju i neproverenim informacijama koje nemaju uporište u nauci. Najbolji put za približavanje značaja vakcinacije onima koji imaju rezervu prema njoj, jeste putem preciznih podataka o njihovom načinu funkcionisanja I stepenu uspeha.

Prvo i osnovno pitanje je strah od vakcine. Ne postoji lek, ni medicinsko sredstvo koje nema neželjene efekte. Pri odluci o puštanju novog leka, pa i vakcine u upotrebu sprovode se studije koje za cilj imaju da utvrde u kojoj meri se ti neželjeni efekti javljaju. Za sve tri vakcine je utvrđeno da su bezbedne za primenu i da korist daleko premašuje rizik od eventulanih neželjenih efekata. Kao kontratezu strahu od vakcine možemo da razmatramo strah od virusa. Poznato je da kliničke manifestacije COVID-19 ide od asimptomatske ili blage kliničke slike od otkazivanja funkcije pluća, ali i drugih organa (bubrega, srca…) i smrtnog ishoda. Stepen zaštite od infekcije nakon vakcinacije varira, mali broj vakcimisanih neće razviti adekvatan imunski odgovor. Međutim i u toj grupi bolesnika u slučaju infekcije neće doći do razvoja teške kliničke slike i smrtnog ishoda.

Pfizer-BioNTech COVID-19 vakcina je američko-nemačkog porekla, primenjuje se kod starijih od 16 godina i ima efikasnost od 95%. To je prva vakcina koja je stigla u Srbiju i kojom je započeta vakcinacija zdravstvenih radnika. Njena aktivnost se bazira na relativno novoj tehnologiji. Vakcina sadrži modifikovanu RNK u lipidnim česticama,  što omogućava dopremanje RNK do naših ćelija i zatim ekspresiju SARS-CoV-2 S antigena. Vakcina dovodi do aktivacije imunskog odgovora na S antigen čime se obezbeđuje zaštita od COVID-19. Glavna bojazan vezana za ovu visoko efikasnu vakcinu tiče se upravo njenog načina funkcionisanja i neopravdanog straha da će naši genom promeniti pod dejstvom RNK iz vakcine. Vakcinalna mRNK ne ulazi u jedno ćelije gde je naša DNK, te se ne ugrađuje u našu DNK i ne menja je. Jasno je da ova vakcina ne može da izmeni naše gene. Pored toga, to nije sasvim nova tehnologija, jer se korsitila i u dugim oblastima medicine. Pfizer-BioNTech COVID-19 vakcina se prima u mišić nadlaktice, u dve doze sa razmakom od 3 nedelje. Smatra se da zaštita postoji najmanje 7 dana posle druge doze vakcine. Neželjene reakcije nakon primene ove vakcine bile su bol na mestu uboda (84,1%), zamor (62,9%), glavobolju (55,1%), bol u mišićima (38,3%), jezu (31,9%), bol u zglobovima (23,6%), povišenu telesnu temperaturu (14,2%), otok na mestu injekcije (10,5%), crvenilo na mestu injekcije (9,5%), mučninu (1,1%), malaksalost (0,5%) i limfadenopatiju (0,3%). Glavna kontraindikacija je alergija na na neki od sastojaka vakcije. Velika zabluda je da osobe alergične na penicilin ne mogu da prime ovu vakcinu. Penicilin nije u sastavu vakcine, te alergija na ovaj lek nije prepreka za vakcinaciju. Kod imunokompromitovanih osoba, uključujući i osobe koje su na imunosupresivnoj terapiji, imunski odgovor na vakcinu Pfizer-BioNTech COVID-19 može biti slabiji.

                Sputnik V je druga vakcina koja se pojavila u Srbiji. Ruskog je porekla, primenjuje se u uzrastu 18-60 godina i ima efikasnost 92%. Vakcina je dobijena biotehnološkom metodom, kod koje se ne koristi virus SARS-CoV-2 koji je patogen za ljude. Vakcina se sastoji od dve komponente. Komponenta 1 uključuje rekombinantni adenovirusni vektor zasnovan na humanom adenovirusu serotipa 26, koji nosi gen proteina S virusa SARS-CoV-2, komponenta 2 sadrži vektor zasnovan na humanom adenovirusu serotipa 5 koji nosi gen proteina S virusa SARS-CoV-2. Tokom ispitivanja vakcine, kod svih vakcinisanih ispitanika 42. dana od početka vakcinacije u serumu su otkrivena antitela koja neutralizuju virus SARS-CoV-2 (100% serokonverzije). Proizvođač navodi da je oprez potreban pri vakcinaciji kod hroničnih oboljenja jetre i bubrega, teških poremećaja endokrinog sistema (diabetes mellitus), teških oboljenja hematopoetskog sistema, epilepsije, moždanih udara i drugih bolesti centralnog nervnog sistema, bolesti kardiovaskularnog sistema (infarkta miokarda u anamnezi, miokarditisa, endokarditisa, perikarditisa, ishemijske bolesti srca), primarne i sekundarne imunodeficijencije, autoimunih bolesti, plućnih bolesti, astme i HOPB, kod bolesnika s dijabetesom i metaboličkim sindromom, s alergijskim reakcijama, atopijom, ekcemom. To ne znači da je vakcina neefikasna i nebezbedna u ovim grupama, nego ovi bolesnici nisu bili uključeni u studije ispitivanja vakcine. Isto važi i za osobe straije od 60 godina, u međuvremenu je vakcina registrovana i za ovu populaciju.    Kontraindikacije su preostljivost na komponente vakcine, teške alergijske reakcije u anamnezi, trudnoća i dojenje, akutne zarazne i neinfektivne bolesti, pogoršanje hroničnih bolesti (vakcinacija se vrši 2-4 nedelje nakon ozdravljenja ili remisije). Kod lakših akutnih respiratornih virusnih infekcija, akutnih infektivnih bolesti gastrointestinalnog trakta vakcinacija se vrši pošto se temperatura normalizuje.

Sinofarm je kineska vakcina koja sadrži inaktivnisai virus Sars-CoV-2, daje se u dve doze (sa razmakom od 21-28 dana), ima efikasnost 79%. To je metodologija koja je najbolje poznata i od pomenutih se najduže koristi u humanoj medicine. Neželjeni efekti mogu biti loklani - reakcije na mestu vakcinacije I sistemske – glavobolja, groznica, umor, bolovi u mišićima, bolovi u zglobovima, kašalj, otežano disanje, mučnina, dijareja i svrab kože. Alergijske reakcije su retke kod primene ove vakcine. Kontraindikacije su alergijska reakcija na komponente vakcine, trudnoća i dojenje.

 Što se tiče osoba koje imaju hronične virusne hepatitis B i C, oni nisu rutinski uključivani u studije za ispitivanje vakcina za COVID, kao što nisu ni trudnice i dojilje. To ne znači da bolesnici koji imaju ove bolesti ne treba da se vakcinišu, naprotiv, Vaš lekar koji se bavi lečenjem ovih bolesti će to savetovati.  Izbor vakcine zavisi od težine bolesti jetre i drugih bolesti koje bolesnik ima. Bitno je da se razmotri koje lekove bolesnik uzima.

Izazov mogu da budu bolesnici sa cirozom, što je slučaj i kod drugih vakcina. Pacijenti sa uznapredovalom bolešću jetre imaju dobro prepoznate nedostatke urođenog i humoralnog imuniteta, što se naziva imunološka disfunkcija povezana sa cirozom (CAID). Iako se uglavnom misli na teške forme bakterijskih infekcija Iako se pažnja uglavnom usredsredila na mehanizme koji dovode do ozbiljnih bakterijskih infekcija, takođe je pokazano da je CAID rizik za različite virusne ili gljivične infekcije. Ova ista imunološka disfunkcija može delimično objasniti teške komplikacije COVID-19 kod bolesnika sa dekompenzovanim ciroze i slabiji imunski odgovor posle vakcinacije (npr. za hepatitis, Pneumokok, grip).  Slično se očekuje i kod vakcine protiv COVID-a. Samo je proizvođač ruske vakcine naveo da je kod hroničnih bolesti jetre potrebna pažnja. Imajući u vidu visok mortalitet koji COVID-19 ima kod bolesnika sa dekompenzovanom cirozom, oni predstavljaju grupu koju obavezno treba vakcinisati. Takođe je bitno vakcinisati bolesnike pre nego posle transplantaciju jetre, zbog imunosupresivne terapije koju će dobijati. Vakcine protiv COVID-19 na bazi mRNK i adenovirusa ne sadrže virus, te  nisu problem za ovu populaciju. Ranije se smatralo da vakcinacija kod osoba sa transplantiranim organima može dovesti do razvoja aloimunosti i odbacivanja grafta, ali nisu nađeni klinički dokazi koji to potkrepljuju.

Bitno je naglasiti da se vakcinacija savetuje i kod osoba koje su preležale COVID-19, zato što visina titra antitela posle preležane infekcije individualno varira, kao i dužina održavanja specifičnih antitela. Vakcinacija se može sprovesti najranije mesec dana posle preležane bolesti.

 

Najveći procenat zaražen je transfuzijom (27%), hirurškim dijagnostičkim procedurama (13%) što ukazuje na to da je čak 40% bolesnika virusom hepatitisa C zaraženo u medicinskim ustanovama.

Prijavi se na naš newsletter i budi obavešten o svim dešavanjima na vreme!

DRVO ŽIVOTA

„Drvo života-istina o hepatitisu u Srbiji” je autorski dokumentarni film udruženja Hronos.
Učestvuje devet pacijenata i tri renomirana hepatologa-kliničara.
Hepatitis prate brojne predrasude. Smatra se da su oboleli isključivo intravenski narkomani, osobe homoseksualne orijentacije, ili seksualni radnici. Činjenice, naprotiv, govore da više od 60% inficiranih pacijenata ne pripadaju pomenutim kategorijama. Zbog neznanja i predrasuda, pacijenti često kriju svoju dijagnozu čak i od najbliže porodice. U Srbiji ne postoji Nacionalni plan prevencije, nemamo epidemiološki niti hepatološki registar, ne znamo tačan broj inficiranih ni umrlih od posledica nepatisa C i B. Hepatitis je asimptomatska bolest pa pacijenti ili slučajno otkrivaju virus ili kada je bolest već uznapredovala.
Procene su da je između 140 i 80 hiljada ljudi u Srbiji zaraženo samo C virusom. Kada se udruži sve gore navedeno stiče se utisak da u Srbiji ne postoji problem hepatitisa. U poslednje 3 godine samo na jednom odeljenju Infektivne klinike dijagnostikovano je 126 hcc-a (hepatocelularni carcinom) i ciroza koji su posledica nelečenih virusnih hepatitis.
Hepatitis je od pre tri godine gotovo 100 % izlečiva bolest ali ne i u Srbiji. Srbija i Makedonija su jedine zemlje na teritoriji Evrope koje pacijente još uvek leče nedovoljno uspešnim Interferonom (40% neuspešno lečenih u startu i 20% relapsera).
Udruženje izražava posebnu zahvalnost pacijentima koji su bili hrabri da izađu u javnost i daju „lice” hepatitisu kao i našim renomiranim stručnjacima koji se bore rame uz rame sa svojim pacijentima.
Učestvovali: Božidarka Stefanović, Ksenija Ristić, Tanja Brkić, Gojko Korać, Ranko Bojčić, Branislav Malević, Milan Drinić, Mirko Petrović, Perica Šokica.
prof. dr Dragan Delić, prof. dr Jasmina Simonović Babić, prof. dr. Milotka Fabri.

Hepatitis C HVC

Hepatitis B HBV

Karcinom i ciroza jetre

Rano otkrivanje inficiranih hepatitisom B i C