TEMA MESECA

Autor: Prof.dr Milotka Fabri

Nealkoholna masna bolest jetre ( NAFLD- engleski nonalcoholic fatty liver disease) ili steatoza jetre  je naziv za masnu infiltraciju jetre, pri čemu se isključuju sekundarni uzroci steatoze jetre (alkohol, toksini, i dr.) NAFLD se deli na nealkoholnu masnu jetru (NAFL) i nealkoholni steatohepatitis (NASH). U NAFLD-u, steatoza je prisutna bez značajne upale jetre, dok je  NASH, mnogo teža bolest u kojoj se zbog dugotrajne prisutnosti nagomilane masti javlja upala jetre, destrukcija jetrenih ćelija i bujanje fibroznog tkiva (nefunkcionalno tkivo koje dovodi do ciroze jetre). Nealkoholna masna bolest jetre je blaga bolest, obično bez simproma, ali ukoliko se javi steatohepatitis  može progredirati u cirozu sa posledičnim karcinomom jetre ili dekompenzacijom, tj otkazivanjem jetrene funskcije. NAFLD  je prisutna širom sveta, češća je u zapadnim industrijalizovanim zemljama, gde su glavni faktori rizika za NAFLD centralna gojaznost, dijabetes melitus tipa 2, poremećaj metabolizma masti i metabolički sindrom.

Nealkoholna masna bolest jetre je češća kod odraslih gojaznih osoba koji se manje kreću, ali može se javiti i kod ljudi sa normalnom telesnom težinom, pa čak i kod dece. Najčešće se dijagnostikuje između 40-50 godine  starosti. Upalu jetre, tj steatohepatitis češće dobijaju pacijenti koji su gojazni, imaju hipertenziju, diabetes, poremećaj metabolizma masti ili insulinsku rezistenciju.

Pacijenti sa NAFLD imaju povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti.

 Kako prepoznati steatozu jetre? Nealkoholna masna bolest jetre je bez ikakvih simptoma. Simptomi poput umora, malaksalosti, nejasne nelagodnosti u desnom gornjem delu abdomena se javljaju tek kada se javi steatohepatis, i to samo kod manjeg broja pacijenata. Steatoza jetre  se otkriva slučajno pri ultrasonografskim pregledima abdomena, a  steatohepatis kada se laboratorijskim ispitivanjem otkrije patološka aktivnost aminotransferaza (AST, ALT  2-5 puta iznad gornje granice referentnih vrednosti) i povišen nivo feritina (1,5x iznad gornje granice normale) https://sr.wikipedia.org/wiki/Feritin . Stepen povišenja aminotransferaza nije u korelaciji sa stepenom upale ili fibroze jetre,  normalni laboratorijski nalazi  ne isključuju oštećenje jetre koje se može dokazati   patohistološkim pregledom (biopsijom jetre).

Da li je biopsija jetre neophodna za postavljanje dijagnoze NAFLD I NASH? Biopsija jetre radi dobijanja tkriva  za patohistološki pregled je “zlatni standard” u dijagnostici steatoze i steatohepatitisa ali nije uvek neophodna. Danas se metodama fibroelastografije jetre može proceniti stepen masne infiltracije i stepen fibroze jetre, a CT (kompjuterizovanom tomografijom) i MRI (magnetnom rezonancom) potvrditi steatoza jetre viđena ultrasonografskim pregledom. Ukoliko je potrebno proceniti  upalu jetre, tj. stepen imflamacije ili pak isključiti druga nejasna oboljenja jetre neophodno je uraditi biopsiju.

Kako razlikovati alkoholnu od nealkoholne bolesti jetre? U alkoholnoj bolesti jetre masna infiltracija nastaje zbog veće  količine povremenog ili stalnog uzimanja alkohola, što znači da pacijenti sa nealkoholnom bolešću jetre mogu u prošlosti imati umerenu konzumaciju alkohola.  Postoje nekoliko definicija (odrednica) količine alkohola koja dovodi do masne infiltracije jetre.  Po  smernicama Američkog udruženja za proučavanje bolesti jetre  značajnom konzumacijom alkohola se smatra prosečno konzumiranje više od 21 standardnog pića nedeljno kod muškaraca ili  više od 14 standardnih pića nedeljno kod žena tokom perioda od najmanje dve godine. Standardno alkoholno piće je svako piće koje sadrži oko 14 grama čistog alkohola (3,5dl piva, 1,5dl vina, 0,44dl žestokog pića). Verovatnoća da pacijent ima alkoholno oboljenje jetre a ne NAFLD se procenjuje na više načina, npr. na osnovu odnosa vrednosti AST:ALT, ili ANI indeksa NAFLD (matematičkog modela zasnovanog na nivoima aminotransferaza, srednjem korpuskularnom volumenu eritrocita (MCV), indeksu telesne mase (BMI) i polu).

Preporuke za lečenje i praćenje nealkoholne bolesti jetre  Na prvom mestu je korekcija telesne težine kod gojaznih. Savetuje se gubitak najmanje pet do sedam procenata telesne težine brzinom od 0,5 do 1,0 kg nedeljno kroz modifikaciju životnog stila, uključujući dijetetsku terapiju i fizičku aktivnost.

Apstinencija od alkohola, posebno od žestokih pića. Za sada ne postoje jasne studije o tome koja je to količina alkohola koja ne utiče na progresiju nealkoholne masne bolesti jetre i savet je izbegavati sva alkoholna pića.

Prevencija kardiovaskularnih oboljenja, korekcija povišenih masti u krvi i povišenog krvnog pritiska. Fizička aktivnost  na dnevnom nivou.                                                                                                                                                                   Dijeta, promena stila ishrane. Iz ishrane izbaciti gazirana pića, slatke napitke, kolače, forsirati mediteransku dijetu (1-2 dnevno narandže, mandarine ili limuna, salate, morska riba,…). Kafa bilo koje vrste smanjuje rizik od progresije bolesti u fibrozu.

Medikamentozna terapija Vitamin E u dozi od 400 do 800IU dnevno (internacionalnih jedinica) dokazano pozitivno utiče na  patohistološke promene u jetri i treba da ga uzimaju svi pacijenati bez diabetesa sa nealkoholnim steatohepatitisom (NASH) i fibrozom F2 ili većom. Doze vitamina E veće od 800IU povećavaju rizik od karcinoma prostate.

Za pacijente sa NASH-om i dijabetes melitusom, prisustvo NASH-a može da utiče na izbor terapije za korekciju glukoze i neophodan je savet endokrinologa.

Kod pacijenata sa NASH i poremećajem metabolizma masti treba u terapiju uključiti lekove za snižavanje masti u krvi.

Omega-3-masne kiseline dokazano smanjuju steatozu jetre.

Inicijalne studije ukazuju da svakodnevno uzimanje aspirina umanjuje rizik za progresiju steatoze u steatohepatitis.  

Laboratorijske kontrole i monitoring fibroze kod pacijenata sa NASH Kontrola laboratorijskih analiza (AST, ALT) na 3 do 6 meseci. Fibroelastografiju jetre kod pacijenata koji nisu korigovali telesnu težinu i nisu normalizovali laboratorijske nalaze treba raditi jednom u 3 godine, a kod uspešno lečenih svakih 5 godina. Ultrasonografija jetre jednom u 6 do 12 meseci u cilju praćenja masne infiltracije jetre i ranog otkrivanja hepatocelularnog karcinoma kod pacijenata kod kojih se već razvila ciroza jetre.  

 

IZVOR: hepmag.com

Jezikom kliničke psihologije, depresija je sindrom: skup emocionalnih, fizičkih i bihevioralnih simptoma koje karakterišu tuga, nisko samopoštovanje, gubitak zadovoljstva i, ponekad, teškoće u funkcionisanju. Ako ovi problemi potraju uzrokujući patnju a ometaju posao i zadovoljstvo svakodnevnog života, može da se kaže da govorimo o depresiji.

U svakodnevnom razgovoru ljudi kažu da su depresivni kada se osećaju nesrećno, tužno ili beznadežno. Život sa hroničnim stanjem kao što je hepatitis C može biti stresan i može dovesti do ili pogoršati takva osećanja, posebno kada se dodaju i simptomi poput umora (karakterističan simptom hepatitisa).

Više od jedne trećine ljudi koji žive sa hepatitisom C doživljava depresiju. Ne razumemo u potpunosti zašto je to tako, ali virus ometa brojne hemikalije u našem mozgu, što može dovesti do osećanja depresije. Studije pokazuju da ljudi koji su podvrgnuti lečenju hepatitisa C i koji su izlečeni često prijavljuju da je depresija nestala. Hepatitis C takođe može uticati na san, što zauzvrat može izazvati depresiju. Ako imate poteškoća sa spavanjem, razgovarajte o tome sa svojim lekarom.

Ako su osećanja depresije jaka ili uporna, možda ćete imati koristi od posete stručnjaka za mentalno zdravlje, kao što je psiholog ili psihijatar. Profesionalna intervencija može smanjiti patnju i poboljšati kvalitet vašeg života.

Suicidalne misli ili pokušaji suicida su jedan od najozbiljnijih simptoma depresije. Ako vi ili neko koga volite razmišljte o samoubistvu, trebalo bi da shvatite stvar veoma ozbiljno i odmah potražite pomoć. Dobar prvi korak može biti pozivanje telefonske linije za prevenciju samoubistava.

U prošlosti je lečenje hepatitisa C peginterferonom često izazivalo depresiju. Na sreću, najnoviji lekovi, poznati kao antivirusni lekovi sa direktnim delovanjem (DAA), radikalno su promenili lečenje. Ovi tretmani su obično bez interferona, au većini slučajeva i bez ribavirina. Ribavirin može izazvati promene raspoloženja, uključujući depresiju. Pored manjeg rizika od depresije, neželjeni efekti gotovo da ne postoje, a dužina lečenja je mnogo kraća (obično oko 12 nedelja).

Pre nego što počnete sa režimom lečenja koji uključuje interferon, od vitalnog je značaja da komunicirate sa svojim lekarom i eventualno stručnjakom za mentalno zdravlje o bilo kojoj istoriji depresije ili druge mentalne bolesti koju ste možda iskusili.

Pre nego što počnete sa lečenjem hepatitisa C, obavestite svog lekara ako uzimate bilo koje bilje, suplemente ili lekove koji mogu da utiču na lekove protiv hepatitisa C! Na primer, kantarion ne treba uzimati ako uzimate i Daklinzu, Harvoni, Sovaldi ili druge DAA.

 

 

IZVOR: hepmag.com

Moguće komplikacije hepatitisa C

Iako je hepatitis C prvenstveno bolest jetre, ponekad virus izaziva druge zdravstvene probleme. One se nazivaju ekstrahepatičnim manifestacijama jer se javljaju izvan jetre. Iako medicina nije otkrila sve načine na koje hepatitis C utiče na telo, evo nekih ekstrahepatičnih manifestacija za koje znamo:

 

Rak

U poređenju sa ljudima koji nemaju hepatitis C, ljudi sa HCV-om imaju povećan rizik od mnogih karcinoma, uključujući ne-Hodgkinov limfom (Hočkin) i rak prostate i bubrega. Rizik od kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara veći je kod osoba sa HCV-om nego kod onih bez virusa.

 

Insulinska rezistencija i dijabetes tipa 2

Insulinska rezistencija je stanje u kojem telo proizvodi insulin, ali ga ne koristi efikasno. Kao rezultat toga, glukoza se može nakupljati u krvi umesto da je apsorbuju ćelije, što dovodi do dijabetesa tipa 2. Nekoliko studija je pokazalo povećan rizik od insulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2 kod ljudi sa HCV infekcijom. Nedavna studija dovela je u sumnju ovu korelaciju, ali mnogi stručnjaci savetuju da se pacijenti sa HCV-om prate zbog znakova insulinske rezistencije ili dijabetesa tipa 2.

Bubrežni (bubrežni) poremećaji

Rizik od hronične bolesti bubrega je povećan kod pacijenata sa hepatitisom C. Druge bolesti bubrega povezane sa HCV uključuju:

·         Krioglobulinemija je poremećaj uzrokovan abnormalnim proteinima (krioglobulinima) koji se skupljaju u krvi. Ovi proteini se mogu akumulirati u malim krvnim sudovima, posebno u bubrezima. Protok krvi je ograničen, što oštećuje bubrege.

·         Membranoproliferativni glomerulonefritis je bolest u kojoj imuni sistem tela napada zdrave ćelije bubrega, povređujući glomerule (bubrežne filtere).

·         Membranska nefropatija je bolest koja takođe utiče na glomerule. Glomeruli postaju zapaljeni i zadebljani, što smanjuje funkciju bubrega.

·         Poliarteritis nodosa je autoimuna bolest koja utiče na arterije. Može doći do otkazivanja bubrega.

U poređenju sa ljudima bez bolesti bubrega, izbor i doza HCV lekova mogu biti drugačiji za one sa oštećenom funkcijom bubrega. Kliknite ovde https://www.hcvguidelines.org/unique-populations/renal-impairment da vidite preporuke Američkog udruženja za proučavanje bolesti jetre (AASLD) i Društva za infektivne bolesti Amerike (IDSA) za lečenje HCV-a za one sa oštećenjem bubrega. Preporuke za lečenje HCV-a za pacijente sa transplantacijom bubrega su ovde. https://www.hcvguidelines.org/unique-populations/kidney-transplant

 

 

 

Reumatske bolesti

Ljudi sa HCV-om imaju veći rizik od reumatskih problema od proseka, kao što su bolovi u zglobovima (artritis), mišićima (mijalgija) i vezivnom tkivu (materijal u telu koji podržava i vezuje delove tela). Ovo je verovatno zbog preaktivnog imunološkog sistema koji pokušava da potisne hepatitis C. Reumatske probleme može biti teško dijagnostikovati, pa ako imate reumatske simptome, zatražite uput za reumatologa. Artritis povezan sa HCV-om je toliko klinički sličan reumatoidnom artritisu (RA) da može biti teško razlikovati pravi RA od HCV pacijenata sa pozitivnim reumatoidnim faktorom, ali bez RA.

Terapija interferonom može pogoršati ili pokrenuti reumatske probleme i povezana je sa razvojem autoimunih bolesti, kao što je autoimuni tiroiditis. Studije pokazuju da se reumatski simptomi povezani sa HCV generalno povlače sa uspešnim rezultatima lečenja HCV-a.

Neka reumatska stanja pacijentima sa HCV-om može dodatno dijagnostikovati:

·         Krioglobulinemija može uticati na organe pored bubrega, uključujući kožu i periferne nerve. „Krio“ je bolest u kojoj se proteini u krvi skupljaju i mogu oštetiti krvne sudove. Postoje mnogi oblici i različite težine krioglobulinemije, a u slučaju hep C, čestice HCV se talože na zidovima malih sudova, izazivajući upalu. Mešovita krioglobulinemija je najčešći tip krioglobulinemije povezan sa HCV-om. Pacijenti sa krioglobulinemijom mogu imati purpuru (crvene ili ljubičaste promene boje kože), jak umor, bolove u mišićima i bolove u zglobovima.

·         Periferna neuropatija je vrsta oštećenja nerava koja obično pogađa stopala ili ruke, ali može uticati na noge ili ruke. Simptomi uključuju utrnulost, peckanje, peckanje ili druge vrste bolova u ekstremitetima. Periferna neuropatija je povezana sa krioglobulinemijom, ali se može javiti kod pacijenata sa hepatitisom C koji je nemaju.

·         Rejnoov fenomen je poremećaj u kome je protok krvi smanjen na prste ruku i nogu. Pokrenut hladnoćom ili stresom, Rejno izaziva bol i utrnulost u prstima na rukama ili nogama, a ekstremiteti mogu da pobele. Rejnoova bolest je takođe povezana sa krioglobulinemijom, ali se može javiti kod pacijenata sa hepatitisom C koji ga nemaju.

·         Sicca sindrom je autoimuna bolest koja uzrokuje suve oči, suva usta i bol sličan artritisu. Takođe se naziva i Sjogrenov sindrom, sindrom sicca je povezan sa krioglobulinemijom, ali se može javiti kod pacijenata sa hepatitisom C koji ga nemaju.

 

Kožne bolesti

Brojna dermatološka stanja su povezana sa hepatitisom C. Porphiria cutanea tarda i lichen planus su verovatno najviše spominjani.

·         Porphiria cutanea tarda (PCT) može se javiti kada postoji nedostatak enzima uroporfirinogen dekarboksilaze, što dovodi do nakupljanja viška količine porfirina u jetri. Plikovi se razvijaju na koži izloženoj suncu, kao što su ruke i lice.

·         Lichen planus izaziva izbočine na koži, ustima i genitalijama koje su obično sjajne, čvrste i crvenkasto-ljubičaste. Izbočine mogu biti ispresecane belim čipkastim linijama. Lichen planus može izazivati svrab.

 

IZVOR: hepmag.com

Rak jetre i hepatitis C

Ljudi sa cirozom uzrokovanom virusom hepatitisa imaju povećan rizik od raka jetre. Rak jetre je peti vodeći uzrok smrti od raka kod muškaraca i osmi vodeći uzrok kod žena. Postoje dve kategorije raka jetre - primarni i sekundarni. Primarni se odnosi na rak koji počinje u jetri. Najčešći primarni rak jetre kod odraslih je hepatocelularni karcinom (HCC. Postoje i druge vrste benignih i malignih tumora jetre.

Sekundarni ili metastatski rak nastaje kada rak počinje u drugom delu tela i širi se na jetru. Rak debelog creva je poznat po tome, pri čemu otprilike polovina svih slučajeva metastazira u jetri.

Faktori rizika

Većina HCC se javlja kod ljudi sa faktorima rizika. Što je više faktora rizika, veće su šanse za razvoj raka jetre. Sve što dovodi do ciroze, uključujući hepatitis C, predstavlja rizik od raka jetre. Ciroza je povezana sa više od 80 procenata svih HCC-a. Iako većina primarnih karcinoma jetre počinje cirozom, većina onih sa cirozom nikada neće dobiti rak jetre. Ostali faktori rizika za HCC su:

 

·         Virusni hepatitis

·         Starost (više od 60 godina)

·         Dugotrajna, teška konzumacija alkohola

·         Rasa/etnička pripadnost—U SAD, Amerikanci azijskog porekla i stanovnici pacifičkih ostrva imaju najveću stopu raka jetre, a slede američki Indijanci/urođenici Aljaske i Hispanoamerikanci/Latinosi, Afroamerikanci i belci.

·         Porodična istorija raka jetre

·         Konzumiranje cigareta

·         Gojaznost ili loša ishrana

·         Diabetes

·         Upotreba anaboličkih steroida ili muških hormona

·         Određene nasledne bolesti, kao što je hemohromatoza (višak skladištenja gvožđa)

·         Izloženost arsenu

·         Izloženost određenim industrijskim hemikalijama

·         Aflatoksini, otrov koji proizvodi gljiva koji se ponekad nalazi na kikirikiju, kukuruzu, žitaricama i orašastim plodovima.

 

Znaci i simptomi

Jedan od razloga zbog kojih je rak jetre posebno opasan po život je taj što se znaci i simptomi često ne pojavljuju sve dok nije u kasnijim fazama. Simptomi raka jetre uključuju:

 

·         Bol ili nelagodnost u gornjem desnom delu stomaka

·         Kvržica na desnoj strani ili osećaj težine u stomaku

·         Bol u leđima ili desnom ramenu

·         Gubitak apetita ili osećaj izuzetno sitosti nakon malog obroka

·         Neobjašnjivi gubitak težine

·         Nadut ili otečen stomak

·         Neobjašnjiv umor ili slabost

·         Svrab

·         Groznica

·         Modrice, krvarenje

·         Mučnina ili povraćanje

·         Žutica (žuta koža i oči)

·         Urin tamne boje čaja

·         Blede stolice glinene boje

·         Tremor, konfuzija, dezorijentacija

·         Proširene vene na stomaku koje se vide kroz kožu

·         Abnormalne modrice ili krvarenje.

·         Povećanje grudi (ginekomastija) i/ili skupljanje testisa kod muškaraca

·         Nizak nivo šećera u krvi (hipoglikemija), što može izazvati umor ili nesvesticu

 

Screening

Skrining karcinoma jetre sa ultrazvučnim pregledima svakih šest meseci preporučuje se za hepatitis C pozitivne osobe koje imaju uznapredovalo oštećenje jetre (fibroza III ili IV stadijum ciroze). Ultrazvuk je bezbolna procedura koja koristi zvučne talase za snimanje jetre.

 

Prevencija

Sve što sprečava hepatitis ili cirozu smanjuje rizik od raka jetre. Ispijanje kafe sa kofeinom smanjuje rizik od razvoja ciroze, a time i HCC-a. Imunizacija protiv hepatitisa A i B se savetuje za one sa hepatitisom B ili C. Lečenje hepatitisa C može smanjiti rizik od HCC-a, posebno ako se leči pre razvoja ciroze. Drugi načini za smanjenje rizika od HCC-a su :

 

·         Uzdržite se od alkohola

·         Održavajte normalnu težinu

·         Odvikavanje od pušenja

·         Izbegavajte upotrebu anaboličkih steroida

 

Određivanje stadijuma bolesti

Kada se dijagnostikuje, procenjuje se stadijum HCC-a kako bi se utvrdilo koliko je uznapredovao.

Prvo se meri tumor. Da li postoji više od jednog tumora, i ako postoji, koliko? Da li je tumor na jednom mestu ili se proširio? Da li je zahvatio obližnje krvne sudove, limfne čvorove ili druge delove tela?

Kaže se da je rak jetre koji se proširio na druge delove tela metastazirao. Na primer, ako se ćelije raka jetre nađu u plućima, to je zbog metastaza. Testovi se rade kako bi se utvrdilo da li se HCC proširio. To može uključivati rendgenski snimak grudnog koša, CT skeniranje, PET skeniranje, MRI, ultrazvuk i skeniranje kostiju.

Za odrasle, stadijumi primarnog raka jetre su:

 

Stadijum I Postoji samo jedan tumor i nije se proširio na obližnje krvne sudove ili mesta.

Stadijum II Postoji samo jedan tumor koji je zahvatio obližnje krvne sudove ili postoji više od jednog tumora, svaki manji od 2 inča (5 centimetara).

Stadijum III Postoji nekoliko tumora i najmanje jedan od njih je veći od 2 inča (5 cm) ili je tumor zahvatio određena okolna područja ili obližnje limfne čvorove.

Stadijum IV Rak je metastazirao na druge delove tela.

 

Lečenje raka jetre

Postoji veliki broj opcija lečenja, uključujući ablaciju, hemoterapiju, embolizaciju, imunoterapiju, transplantaciju jetre, zračenje, operaciju i ciljanu terapiju.

Ablacija je opšti termin koji znači uklanjanje ili uništavanje tkiva. Postoje različite vrste ablacija. Najčešća ablacija za HCC je radiofrekventna ablacija (RFA). Ovo se radi za male tumore kada operacija ili transplantacija nisu izvodljivi. Sonda se ubacuje u tumor i ćelije raka se zagrevaju i uništavaju pomoću radio talasa. Druga vrsta ablacije je perkutana injekcija etanola. Alkohol se ubrizgava direktno u ćelije raka jetre, obično u ambulantnim uslovima.

Hemoterapija obično nije efikasna protiv HCC-a, iako se može koristiti u kombinaciji sa drugim oblicima lečenja. Mogu se koristiti različiti lekovi, a neželjeni efekti zavise od toga koji se lekovi daju.

Embolizacija je postupak kojim se ubrizgavaju supstance koje pokušavaju da blokiraju ili smanje protok krvi do ćelija raka u jetri. Različite supstance se koriste da namerno blokiraju protok krvi do tumora, uzrokujući njegovu smrt. Hemoembolizacija je najčešće korišćena tehnika embolizacije za HCC. Hemoterapija se ubrizgava direktno u tumor. Radioembolizacija podrazumeva ubacivanje visoke doze zračenja kroz arteriju.

Imunoterapija koristi imuni sistem tela za borbu protiv raka. Opdivo (nivolumab) je imunoterapija koja je odobrena od strane FDA 22. septembra 2017. za lečenje HCC kod ljudi koji su prethodno lečeni Nexavar (sorafenib). U novembru 2018, FDA je odobrila drugi lek za ljude sa HCC-om koji su prethodno lečeni Nexavar-om. Za terapije koje se koriste u našoj zemlji posavetovati se sa svojim lekarom.

Transplantacija jetre potencijalno leči HCC, jer se uklanja ceo organ, a ne samo tumor. Ovo je bolja opcija za pacijente sa cirozom, jer im transplantacija daje organ koji je bez tumora i bez ciroze. U našoj zemlji ternutno se ne rade transplatacije jetre. Za opcije transplatacije u inostranstvu posavetovati se sa svojim lekarom.

Zračenje se ponekad koristi da smanji tumor i pomogne u ublažavanju bolova od raka. Takođe se može koristiti u kombinaciji sa drugim oblikom lečenja.

Hirurška resekcija (uklanjanje tumora) se izvodi ako je tumor mali i nije se proširio na krvne sudove.

Ciljana terapija specifično cilja ćelije raka i ometa rast ćelija.

 

Projekat TEMA MESECA podržava