Hepatitis D je infekcija koju izaziva virus tipa D (delta). On pogađa jetru samo u koinfekciji sa hepatitisom B, što znači da se može širiti samo uz prisustvo virusa hepatitisa B.
Akutna infekcija hepatitisom D ne povećava verovatnoću da akutni hepatitis B pređe u hronično stanje, ali može doprineti težini hroničnog hepatitisa B. Naime, hepatitis D može da promeni asimptomski hronični hepatitis B blagog oblika u teški, progresivni hronični, aktivni hepatitis B i ubrzati njegovu progresiju ka cirozi.
Hepatitis D se takođe prenosi zaraženom krvlju, retko i polnim kontaktom. Simptomi su indentični simptomima hepatitisa B, ali se kod koinfekcije sa hronočnim hepatitisom B iznenada javljaju povećane vrednosti transeminaza. I on se otkriva krvnim testom na antitela na virus delta koji mu je uzročnik. Superinfekcija često vodi u hronični D hepatitis. Hronični oblik može da ima vrlo nepovoljnu prognozu. Bolest se javlja u jednom od postojeća tri oblika:
- kao neprogresivna bolest gde oboleli ostaje prenosilac virusa bez aktivnog oboljenja.
- kao bolest sa oskudnim simptomima ali tokom 10-15 godina rezultira cirozom.
- kao rapidni (ubrzani) veoma progresivni hepatitis koja do ciroze dovodi u roku od jedne do dve godine.
Veoma ugrožena populacija su intravenski korisnici psihoaktivnih supstanci i hemofiličari, mada su mogući i drugi načini prenosa.
Akutni hepatitis D se ne leči. Tek kada pređu hroničnu fazu koristi se interferon. U zavisnosti od genotipa u terapiju se uključuje i ribavirin.
Prevencija je ista kao za hepatitis B te se kao najbolje sredstvo prevencije preporučuje vakcinacija protiv hepatitis B bez čijeg prisustva u organizmu hepatitis D ne može ni da se razvije.